Ovo je prvi pravi domaći sportski automobil, srpski, uslovno rečeno, superautomobil. Namenjen je trkačkim stazama, postavljanju što bržih vremena po krugu i uživanju u vožnji na originalni trkački način, neiskvaren elektronikom i raznim asistencijama, otuda i ime „RAW“ (engl. sirovi). Ali za razliku od brojnih više ili manje uspešnih konstruktorskih poduhvata sa ovih prostora, „ispod kože“ se ne nalazi osnova nekog postojećeg automobila već potpuno originalna konstrukcija projektovana „od nule“. Kreirali su ga mladi stručnjaci Centra za motorna vozila AMSS, svi redom fakultetski obrazovani. Kako je ovo rasni sportski automobil namenjen vožnji po stazi, u kabini nema nikakvog viška niti bilo kakvog luksuza. Na prototipu su sportska sedišta, takozvane kadice, ali u udobnijoj varijanti nego što bi zahtevale prave trke. Ispred vozača je digitalni ekran sa svim potrebnim informacijama. Istina, crno-beli ekran koji deluje malo starinski u odnosu na ono što je danas moguće dobiti. Na upravljaču imate sve komande potrebne za vožnju u saobraćaju, od pokazivača pravca do sirene, jer će ovaj automobil moći da se registuje za put. Na centralnoj konzoli su bazični tasteri, ali i jedna komanda koja verovatno neće „preživeti“ na verziji za kupce – rotirajući taster za podešavanje balansa kočnica napred-nazad kako biste mogli da fino odredite šta vam na kojoj stazi više odgovara vozilima visokih preformansi, kao i delova koji su posebno projektovani za „rou“. Dakle, čak i odluka šta da se kupi od renomiranih proizvođača donošena je tek posle brojnih pažljivih proračuna, kako bi se ugradilo ono što je za „rou“ najbolje. Recimo, amortizeri jesu kupljeni, ali su prvo urađeni proračuni kakvi oni treba da budu, pa je od proizvođača koji se bavi delovima za auto-sport naručeno tačno ono što su inženjeri zamislili. Inače, suštinski delovi oslanjanja su i projektovani i izrađeni u Srbiji. Kočnice su naručene od američkog proizvođača Vilvud, čiji se proizvodi obilato koriste u trkama, od Naskara do raznih GT šampionata i čiji brojni kočioni sistemi nisu „street legal“, odnosno nisu namenjeni drumskim sportistima. Ali ni to što su kočnice naručene ne znači da je kod njih bilo manje muka, jer je i to trebalo podesiti, trebalo je uskladiti veličinu „čeljusti“ sa glavnim kočionim cilindrima, a sve te odluke je trebalo doneti posle brojnih test-vožnji polugotovog proizvoda.